|
|
| svibanj, 2010 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
design:•×hipidzו
1. govor na početku prve godine: Bluna! Salo! Svašta! Uštip!
2. Nije dobro zanositi se snovima i zaboraviti živjeti.
3. Dobro pripravljenu duhu smrt je tek sljedeća velika pustolovina!
4. Ljudi pate od sklonosti da izaberu upravo ono što će im biti najgore.
5. Strah od imena povećava strah od same stvari.
6. Istina je nešto lijepo i strašno pa zato treba s njom oprezno postupati.
7. Kad je netko duboko voljen, čak i ako nema više osobe koja ga je voljela, ta ljubav će ga dovijeka donekle štititi.
8. Treba vrlo mnogo odvažnosti da se suprotstavimo neprijateljima, a isto toliko da se suprotstavimo prijateljima.
9. Naš vlastiti izbor najbolje pokazuje što smo uistinu, kudikamo više nego naše sposobnosti.
10. Posljedice naših postupaka uvijek su tako komplicirane i tako raznovrsne da je doista vrlo teško proricati budućnost.
11. Kad jedan čarobnjak spasi život drugome, među njima nastaje stanovita spona.
12. Radoznalost nije grijeh, ali morali bismo u svojoj radoznalosti biti malo oprezniji.
13. Razumijevanje je prvi korak do prihvaćanja, a samo prihvaćanje vodi do oporavka.
14. Budete li sada izbjegavali bol, bit će vam još gore kad je napokon osjetite.
15, Nije važno kakav se tko rodi, već ono što ta osoba izabere biti.
16. Istina je u pravilu bolja od laži.
17. Postoje stvari koje su mnogo gore od smrti.
18. To što ste sposobni osjetiti toliku bol vaša je najveća snaga.
19. Vaša patnja dokazuje da ste još čovjek.
20. Neke su rane preduboke da ikad u potpunosti zacijele.
21. Ravnodušnost i zanemarivanje ponekad mogu izazvati znatno veću štetu od neskrivene antipatije.
22. Nehotična nepristojnost zabrinjavajuće je česta pojava.
23. Pravila lijepog ponašanja nalažu da svojoj čarobnjačkoj subraći pružimo priliku da nam odbiju ulaz u kuću.
24. Da sam ja smrtonoša, ne bih se ni počeo oponašati dok ne doznam sve o svojim omiljenim džemovima.
25. Skidam vam kapu - to jest, skinuo bih je, da se ne bojim da ću vas zasuti paucima.
26. Ne otvarajte pismo dok sova ne sleti.
27. Mnogim ljudima je puno lakše drugima oprostiti to što su bili u krivu, nego to što su bili u pravu.
28. Svi tirani na svijeta su sami stvorili svog najgoreg neprijatelja i svi oni znaju da će se jednog dana među njihovim žrtvama sigurno pojaviti jedna koja će ustati protiv njih i uzvratiti udarac.
29. Imate slobodu da sami odaberete svoj put.
30. Na svijetu postoje gore strahote od tjelesnih ozljeda.
31. Magija uvijek ostavlja trag.
32. Starost svoju budalastu i zaboravljivu prirodu najjasnije otkriva podcjenjivanjem mladosti.
33. Ne treba se bojati mrtvih tijela, kao što se ne treba bojati ni mraka. Strah koji osjećamo pri pogledu na smrt i tamu zapravo je strah od nepoznatog.
34. Ubijanje nije ni približno onako lako kako to misle nedužni.
35. Svi mi volimo kad drugi cijene naš trud.
36. Moja nagađanja obično se pokažu točnima.
37. S moći se možda najbolje nose oni koji joj nikada nisu težili, onima kojima je uloga vođe bila nametnuta i koji je prihvate jer moraju, da bi, na svoje čuđenje, otkrili kako im doista i leži.
38. Istinski gospodar smrti ne pokušava pobjeći od nje. On prihvaća neminovnost svoje smrti i zna da u svijetu živih postoje kudikamo gore stvari od umiranja.
39. Ne žalite mrtve. Žalite žive, a iznad svega, žalite one koji žive bez ljubavi.
40. Naravno da se ovo događa u vašoj glavi, ali zašto, pobogu, mislite da je zbog toga manje stvarno?
Evo mene opet... barem na kratko... Dakle, razlog zbog kojeg me nema je jer sam sva u školi i tako to... zapravo, malo i nisam u školi jer sam skroz popustila, pa sad štrebam (da, ja)... i prolaze mi dani, a munjeno dioničarsko se ne želi uvući u moju glavu, pa pokušavam sve čega se sjetim... Ali ne brinite, ne ubija me samo dioničarsko, već sam i u ksb-u... opet ponavljamo test (iz kojeg sam ja inače dobila 2 - hvala, hvala - a sad opet moramo pisati zbog onih 25 ljudi koji nisu ni toliko dobili)... i Tinchy je sva zabrinuta zbog toga (ona je među onih 25)... I još su me brinule moje frendice koje su se sve nekako posvađale (i ja sam se posvađala s nekim, ali nemojmo o tome)... sad mi se čini da se sve sredilo, ali napeto je... I još se moram malo tužiti na ljubavni život (da, opet - ako se nekome ne čita, neka ne čita, što ja mogu, ovo je moj blog Ako se pitate što radim u slobodno vrijeme (molim, koje slobodno vrijeme?) odgovor je da malo piskaram... odlučila sam ne stavljat ono što pišem jer mi se ne da (ili da, ne znam stvarno), ali svakim danom nešto mijenjam (komplicirana sam, šo za reći?) pa sam na skroz drugoj priči nego na početku... ali oni kojima dam da čitaju kažu da im se sviđa... awwwwwwww, baš su dragi... I mogu reći da mi je sada bolje nego što je bilo u trećem i četvrtom mjesecu (barem na privatnom planu, na školskom je i dalje koma)... I hvala svima koji su me podržavali tada (znam da neki ne znaju o čemu ja to, ali)... sada je sve OK... i ne mogu se požaliti (osim možda na školu)... da, da, dosadna sam... hvala vam ipak... LUNA... 
)... dakle, opet sam na onom dečku (OK, ne doslovno, ne budite perverzni), ali on je i dalje isti... i da, znam da sam jadna (tako mi bar svaki put ponavlja frendica koja ima dečka i sve to, a ja sam sve više i više jadna... Mel) I tako ni dalje nema nikakvog napretka. I tog mi je dosta... stvarno... već smišljam da pitam tog frendovog frenda koji je sada i moj frend, ali ja sam kukavica (hvala, Shmucky) i iako mi se i on sviđa (OK, možda više kao frend, nego dečko - za dečka je više onaj prvi), ali ipak... on je skroz OK... i nosi karirane košulje... 
Evo, po prvi put na mojem blogu Top 10... i tako će biti (nadam se) svakog tjedna... neke su pjesme malo stare, neke nisu ni izašle, neke neće ni izaći, ali ih evo... pa, poslušajte...
Znam da me već dugo nije bilo, ali evo me opet... Imam novosti (koje se ne tiču mog privatnog života). Dakle, dobila sam savjet od prijatelja (koji me molio da ga ne sramotim na netu spominjući mu ime Pa, lijep vam ostatak tjedna želim... - ali znate ga vi koji čitate moj blog )... rekao je da moram nešto novo ubaciti, pa sam tako i odlučila napraviti... od sada (tj. od sljedeće subote) ću svaki tjedan stavljati top-nekoliko pjesama (još nisam odlučila hoće li biti 10 ili 20)... Bit će to pjesme koje odabere moj komp (nemojte misliti da sam luda, stavit ću na shuffle - ja ne pričam sa svojim kompom... osim u iznimnim situacijama kada je to potrebno 
)... A i ako netko hoće staviti svoje mišljenje o listi ili predložiti neku pjesmu koju možda nisam čula, samo naprijed, meni ne smeta... Oh, i to će se zvati MUSIC ON SATURDAY!!! (da, sa tri usklučnika na kraju)... znam, jako sam orginalna...
Lupio mene napadaj kreativnosti danas, pa odlučila biti malo originalna i naučiti nešto novo... rezultat mog učenja možete vidjeti tu, na desnom boxu, ispod slike ove crvene londonske govornice... dakle, malo me uhvatio color splash, pa sam uređivala neke slikice... nisam slikala, samo uređivala, da se razmemo Još sam danas malo pretjerala sa svojim crtanjem, tako da sam većinu vremena provela za stolom, crtajući likove iz crtića (nije da se hvalim, ali još sam briljantna u tome Od svog tog ludila kreativnosti (ili u prijevodu: previše sjedenja za laptopom/stolom, gušeći se u dosadi i čekajući da me netko pozove na kavu/kino/bilo-gdje-drugdje-osim-doma) sklonile smo se u Memy i malo razglabale o stvarima. Što me dovodi do prošlog vikenda i mog druženja s Domom. Ne znam ima li netko od mojih dragih čitatelja I to je razlog zbog kojeg mi je stvarno trebalo to druženje s Domom prošle subote... smijali smo se ko luđaci (ne osuđujte, samo pogledajte Zalomilo se i Mamurluk), bacali kokice na tv (poslije smo očistili, samo da se zna), pričali o Njemu i Njoj (da, Doma ima Nju, isto kao ja Njega), pričali o glupostima i opet se smijali... ne sjećam se kad sam se zadnji put tako zabavljala i drago mi je što imam frenda kao što je on... Za kraj pozdravljam svoju Tinchy, koja je uganula gležanj i koju puno volim jer trpi moju netolerantnost prema učenju (zna se o čemu pričam valjda Lunabelle... Luna... kaj god...
...)... od napasti koja se zove "Uspori draga, sad si pretjerala s tim" spasila me Mel, koja je došla do mene i uzela mi sve crteže, govoreći (mojim riječima): Luna, još si ona stara. nekog s kim može biti potpuno iskren - nema nekih dvojnih znakova, nekog suprotnog spola da mu nije dečko/cura, već samo frend (ili pak bivši koji je postao bolji (ako je to moguće) nego što je bio kad su bili zajedno)... e pa ja imam Domu. I (iako u posljednje vrijeme manje) Shmuckyja... oni su oni zbog kojih želim imati starijeg brata (i zato mi je žao što sam ja starija sestra), kojima se mogu jadati, a da me ne gledaju kao neku jadnicu koju nikad ne bi pogledali i koji se meni mogu jadati a da ih ne gledam kao neke jadnike koje nikad ne bih mogla pogledati... Oni su dečki koje volim, ne zato što su samo slatki (iako priznajem da jesu), već i zato što su tu, što pokazuju samo najbolje od sebe (osim onih odvratnih stvari za koje ćemo se praviti da ne postoje), koji daju mušku perspektivu na stvari, i s kojima se mogu smijati koliko želim, a da mi ne bude neugodno zbog toga što se nekad čudno smijem... S njima mogu biti čudakinja, takva kakva jesam, oni sa mnom mogu biti luđaci, kakvi jesu, a nitko neće to napomenuti, jer se to već podrazumijeva... Oni vama mogu davati savjete, vi njima, a nikome neće biti neugodno jer dobro znate kakvi su... O njima možete pričati svojoj best frendici koja će vas čudno gledati, jer misli da ste totalno zaljubljeni u njega, a istina je da jednostavno ne razumije da ih doživljavate kao brata/best frenda... )... iako ne može ovo pročitati, valjda će se brzo oporaviti (kao i njen komp)... Volim sve ljude koji smatraju da ih volim i svima želim super provod danas... jer sam baš u čudnom nekom raspoloženju...
Nakon podugo vremena evo i mene opet... ali tu sam samo nakratko (barem mislim)... dakle, malo mijenjam boxeve - izbacujem playlist (jer stvarno previše pjesama sam namjeravala staviti Kad sam već tu da napišem malo o proteklom vremenu. Škola je skroz ok, imam same petice (iako sam danas dobila 4,4 iz engleskog). Nisam spomenula da sam bila na natjecanju iz hrvatskog i bila sam 2. Evo, uskoro Valentinovo... točnije za 3 dana. A ja nemam dečka. Ali me Doma pozvao da kod njega provedem. I to je jedan od razloga što sam se malo odlučila pisati danas. Ali neću pisati ništa o tome, bar do ponedjeljka. To je to od mene za danas. Sutra mi je malo pretrpan raspored, pa sve koji čitaju molim da mi drže fige za sutra, jer mi stvarno treba. Nisam (opet) imala vremena da išta napravim, pa se nadam da me ništa sutra neće pitati ili što već... Trebam se stvarno sabrati, odlučila ja učiti više, ali kad se nema vremena, nema... Nekako kao da vrijeme prebrzo curi... trebalo bi usporiti, ali nikako... I još počne snijeg padati... mislim, kao da nije mogao padati za vrijeme Božića, mora sad padati... Na jedvite sile sam došla do škole danas... ali ima i pozitivna strana - prekrasna je slika kad pogledate van... a i fora je osjećaj kad vam snijeg pada po licu... (vječita optimista ), izbacujem slike, ali dodajem stihove pjesama... nadam se da mi neće dugo vremena da to stavim. Ali neću sve slike izbacit, samo neke beznačajne.
Trebalo bi biti sram Hrvate što je Bosanka 2., ali... nije .)...
Pa, nisam sigurna je li ovo 20. epizoda, ali ove posljednje tri su malo zbrčkane, pa sam sva zbunjena... ko da nisam i obično, ali... dakle, u ovoj je glavni Kevin (napokon), pa mi je žao što Tinchy još nije instalirala flash player da može gledati... Ali ono što znam je da je zadnja epizoda, barem 1. sezone...
U zadnje vrijeme sam razvila nekoliko novih strahova, ali najviše se bojim klaunova - mislim da se to zove kulrofobija ili koulrofobija ili nešto slično... mislim da je to zbog toga što sam pročitala Ono (Stephen King)... i sad mi nije svejedno vidjeti čovca odjevenog u šarenu odjeću A knjiga me malo nagnala da preispitam svoju situaciju... da li je stvarno moguće zaboraviti svoje najbolje prijatelje s kojima se niste vidjeli sto godina? Hoću li se ja sjećati ljudi koju su mi sada bliski nakon nekoliko godina u kojima ćemo biti razdvojeni... i čini mi se da i na mene utječe vrijeme... ne mogu se više sjetiti ljudi s kojima sam išla u osnovnu, prestajem se družiti sa svojim prijateljima... Ako se ne trgnem, završit ću kao i ovi ljudi iz Onog - zaboravit ću svoje najdraže... a mislim da bi mi to teško palo...... zapravo, ne bih mu se približila ni da mi netko plati... Ne znam što mi je došlo da ikad to pročitam, ali moram priznati da je dobra knjiga (iako imam novu fobiju od nje)... Stephen King je potpuni čudak i mislim da mi se sviđa 
... i na većoj je stepenici (barem po strašenju svojih čitatelja) od R.L. Stinea (iako mislim da je dobri stari R.L. ipak malo primjereniji za moj uzrast)... Ali mislim da se knjiga nikad neće naći na popisu naj knjiga (na kojem No. 1 još uvijek drži Harry Potter, a poslije njega saga Sumrak)... I neću u ruke uzeti nijednu Kingovu knjigu još barem neko vrijeme, jer se moram otarasiti slika (ne mogu spavati ljudi!!! Sve mislim da će mi netko ući u sobu i ubiti me, i bojim se pogledati van jer mislim da na ulici stoji neki jezivi klaun i čeka jadnu djecu da ih pojede 
)...
Pa, sad imam dvije frendice koje su potpuno lude za Jonasima i koje su (kao slučajno) potpuno zacopane u Joea... i evo, za Mel i Annie... enjoy, girls
Evo nam i 2010. Znam da kasnim 6 dana, ali ljude se ne smije požurivati... mislim, ipak sam na praznicima... iako radim ovaj tjedan... ali samo 4 dana... što je dobro jer sam se već smrznula tamo. I snijeg je pao... jeeeej Nadam se da su svi donijeli svoje novogodišnje želje... znam da ja jesam Dakle, Sweety mi se odselila, ali se čujemo skoro svaki dan jer nemam ništa za raditi na poslu... nisam se čula s puno ljudi jako puno vremena, ali sam jučer nadoknadila vrijeme s Shmuckyjem, a neki dan sam provela oko pola dana sa Mel (koja je totalno opčinjena Joevom novom frizurom, kao i Annie koja je promijenila zanimaciju - sa Zaca Efrona na Joea - dobar izbor)... s Domom sam se smrzavala jednog oblačnog i pomalo kišnog dana (mislim da je bila subota). Novu sam provela s Tinchy i Petrom, a čula sam se i s Ivanom i Annie tada (koja nije bila pri sebi tada - cijelo vrijeme se histerično smijala i spominjala Petra Pana So, za kraj svima želim sretan Božić, Hanuku, Kwanzuu, novu godinu (da, s malim slovima)... i sve ostalo što se slavi... Lijepo se provedite ovo ostalo vrijeme (ako ga imate)... Nadam se da će ova godina biti bolja od prošle... mislim, godina daje broj 3, a to mi je jedan od sretnijih brojeva (uz 7 i 13), pa onda... što se čeka, trebaju mi neke stvarčice ... ali kasni. Mislim, koja je fora u tome što za Božić pada kiša, a tjedan prije škole snijeg... ali OK. Danas je palo i malo grudanja. A sve počelo s šetnjom ... ali Shmucky mora nešto izvoditi iako je stariji... Snijeg valjda izaziva djetinjaste reakcije u dečki ...... i već se pridržavam... može se reći ... Da vas upoznam s tekućim događajima, može? Da se izvučem iz neugodne situacije ...... ne kužim ni sad). Inače bilo je zabavno... posebno kad je Petrin brat palio petarde i manično se smijao ... Obogatila sam se za Božić, a isto očekujem i za Uskrs (moram odraditi 2. dio prakse)... Bila su OK ova dva tjedna, posebno dan kad smo išli po svjedodžbe... ali neću ništa reći o tome - znaju oni kojima sam rekla ...
...
Nešto me muči u posljednje vrijeme. Ne znam kako da to opišem, ali ni neću se truditi. Mislim da sam jednostavno odustala od svega. Ne želim reći da ništa ne radim po cijeli dan, već mi se čini da imam previše posla za bilo što. Ali nekako uspijem sve napraviti. Bar nešto, ha? Događaju se neke čudne stvari sa mnom. Ne znam kakve, ali čudne jesu. Iznenada dobivam glavobolje, koje prate neke čudne slike, ali sve se tako brzo dogodi da ništa ne skužim, pa onda cijelo vrijeme pokušavam skužiti što sam to vidjela. Zapravo, posljednji se to put dogodilo za vrijeme ispita iz matematike (i kojeg ću inače dobiti 1), i bilo je malo naporno. Sweety i Shmucky kažu da se ništa ne trebam brinuti jer vjerojatno nije ništa, ali ja se i dalje brinem. Mislim, što ako postajem luda. Nije da već nisam luda, ali sam luda u pozitivnom smislu I osim toga, osjećam da se udaljujem od frendova. Znala sam da će se to dogoditi prije ili kasnije, ali nekako sam se nadala kasnije. Oh, i odustala sam od upucavanja dečkima. Nije da sam se i prije baš nešto upucavala, ali sam shvatila da mi trenutno ne treba dečko. Ali ako se dogodi nešto što će mi promijeniti mišljenje, neka se dogodi. Tko sam ja da prkosim sudbini? Dakle, čak sam odustala i od onog dečka kojem sam posvetila cijeli jedan post. Ali mi je još sladak i sve je nekako bolji, ali... ja ostajem pri svojim odlukama. Tvrdoglava mazga? Slažem se... I primijetila sam da se u posljednje vrijeme često nekako derem na ljude. Nije namjerno, kunem se. Samo mi izleti i onda razbijam glavu, mislim si kako da to ispravim, ali mi ništa ne pada na pamet. Kao da sam potpuno odvojena od cijelog svijeta. Sve više vremena provodim sama i to mi polako ide na živce. Ili sam na onom mjestu za kojeg još nikome nisam rekla ili sam u sobi i pokušavam nešto nacrtati, napisati ili učiniti nešto korisno za nekoga. Nadam se da će se sve to isplatiti, jer mi je stvarno dosta samoće. Ne mogu je više podnositi... možda padam u depresiju? Nadam se da ne..
Danas sam cijeli dan provela u Avenue Mall-u. Moj me dragička, Shmuckums, odveo danas, kad nije imao puno za učiti, u shopping. Iako ništa nismo kupili, super nam je bilo. Jedan čovac je mislio da smo zajedno (je, baš, Shmucky je prestar za mene), neka mu se ženska upucavala dok je on kolutao očima (to je bilo za umrijet). Natuknula sam mu što da mi kupi za Božić (checked), što da Sweety kupi za Božić (checked) i što da svojima kupi za Božić (checked). U svakom slučaju, uspješan dan, iako ništa nisam učila, lektiru još nisam pročitala, a Mladi mjesec još nisam počela čitati (mislim, to je kriminal Jučer sam pak sa Sweety gledala Muju i Hasu (DVD je inače star neke dvije godine), ali smo umrle od smijeha (iako su fore stare). Prespavala je kod mene, pojele smo nekih 5 pakovanja kokica iz mikrovalne... a sve počelo pozivom na kolače (koje je inače tata napravio). Mislim (bolje rečeno, nadam se) da u sljedeću subotu idem u kino s Tinchy gledat Mladi mjesec. Inače, to čekam još otkad sam na Cinestar tv-u gledala kako se snimao (mislim da sam zaljubljena ).). A i sestra me užicala da ona ide (ali sam smanjila pogodbu na to da idemo kad dođe u Goricu u kino - a to znači za mjesec dana). I tako, iako je recesija, ja trošim ko luda (iako se mora reći da ne želim toliko trošiti, to samo dođe 
).
Kako je lijepo biti doma sama, nikoga ovdje... nema sestre da me živcira, nema mojih da mi kvocaju što se samo izležavam... kako i ne bi - Supertalent na tv-u (ovaj čovac iz Floor Shakers Crew-a je baš zgodan, ovaj visoki), crtaći blok na stolu, telefon u rukama (dogovaram se s Sweety za vikend)... jedino mogu reći - raj za mene. Mislim da su petak popodne i nekad subota, jedini dani kad mogu raditi što hoću. Obožavam imati kraj sebe dobru knjigu, svoje olovke i bilježnicu, muziku odvrnutu do kraja... tad jednostavno uživam. Već se dugo nisam vidjela s nekim ljudima i stvarno mi nedostaju... kao Shmucky npr... i Doma... i još neki... ali moram reći da oni stvarno imaju puno posla... testovi na faksu i sve ostalo... A još saznam jednu lošu vijest... ili čak dvije... dakle, prvo saznam da moja Sweety vjerojatno odlazi na kraju školske godine u Slavoniju... i još će se Nina iz razreda vjerojatno preseliti u Ogulin... ne kužim što je to sada u zraku da se svi sele iz Gorice. Mislim, nije tu tako loše. A Sweety mi već nedostaje, jer ona sigurno ide... i protekli tjedan mi je bio stvarno stresan (iako nisam sigurna zašto). Zapravo, sigurna sam - ne želim da Sweety ide... i ona to zna... zapravo, svi to znaju... ali nema nikakve šanse da ostane i znam da moramo iskoristiti svaki dan koji možemo. Jer se za godinu dana nećemo više viđati ni preko vikenda kao sada... i nedostajat će mi sva naša glupiranja (posebice njena ). Mislim, kome ću se sada žaliti na sve i tko će se meni još više žaliti na to? Tko će posuđivati moj nakit u zadnji čas, kad mene nema doma i slati mi poruke tipa: Gdje ti je onaj lančić, znaš, onaj bijeli? - i to dok sam u školi na satu? Tko će posuđivati moje sandale? I tko će me zvati usred srijede navečer govoreći: Počele su Kosti, ako nisi znala - iako posljednjih nekoliko minuta buljim u one proklete reklame dok ne počne? Tko će organizirati našu Movie Night s Mel i Monom? Sigurno ne ona!!! 
Iako još imam Tinchy i Mel i Monu i ostale, nju znam skoro cijeli svoj život i ne mogu zamisliti ništa bez nje. Ali što se mora, ne može se (barem u mom slučaju). Plus, postoji Internet, zar ne? I, samo za moju Sweety, njen najdraži.
Već sam spominjala da sam preko ljeta počela crtati ljude, bolje rečeno ljudska lica. i živi ljudi nisu nikakav problem. Ali sad pokušavam crtati poznate ljude, a to mi ne ide. I mislim da ću odustati. Zaprvo, neću, jer ne želim. To je jedna od onih stvari koje volim raditi, čak i da mi se popnu na vrh glave. Ne želim odustati jer stvarno mi je prije išlo, ali čini mi se da od ove (školske) godine nisam ni u čemu dobra. Bilo čeg da se prihvatim, ne ide mi. I to me živcira!!! Želim da mi opet sve krene od ruke. Želim da mi crteži opet izgledaju ko da ih je nacrtao Leonardo da Vinci (ili bar Dali), želim opet dobivati petice iz engleskog, želim opet biti dobra u matiki, želim opet pamtiti stvari na satu, da ne moram učiti doma... Ko što bi rekao Robin Thicke - I want everything I can't have. Evo, zasad samo smanjujem zahtjeve na dobro crtanje. To nije preveć, kaj ne? I neću odustati, iako već sat vremena crtam ovaj prokleti crtež i ruke su mi već crne od ugljena i olovke (4B i 5B), ali ne odustajem. Može mi Sweety govoriti da sam pravi ovan i da ne prestajem udarati glavom o zid dok se ne srušim, ali ne odustajem... Možda neće izgledati kao da Vinci, ali će biti moje. I nitko mi to ne može osporiti!!! I možda će izgledati grozno nacrtano (ili možda samo loše), ali ću ipak završiti (barem do 11, jer se sutra ustajem u 6). Poželite mi sreću (Ovo na početku nije moj crtež, već od neke cure s neta... I da, nacrtano je rukom)..
Evo mene opet, nakon nekog vremena. Sestra me živcira sa Miley Cyrus u ovom trenutku (mislim da sam joj ovaj njen CD trebala dati tek na Božić Još se ništa ne događa na ljubavnom planu, ali mislim da više ni ne želim dečka jer ionako sam već preko glave u poslu i to... ali dečko nikad ne škodi, pa se nadam da ću se jednom svidjeti (bar u sljedećih godinu dana). Ali kao što rekoh, ne tražim dečka... ali još se zanimam za onog za kojeg sam pisala. A kad smo kod dečkiju, znate da Joe (Jonas, naravski) ima novu frizuru. Samo zaškiljite na njega na ovoj prvoj slici. Sad je baš zgodnički Moji frendovi nemaju muke kao ja. Bar ne na ljubavnom polju. Sweety je našla dečka (koji joj se inače sviđa već od 1. srednje), a Shmucky ima novu curu (koju još nisam upoznala, duško). A Tinchy je oko zapelo na čovca kojeg je jednom vidjela na hodniku poslije TZK-a. Mel pak nije zaljubljena (osim ako se ne računa Joe i njegova nova frizura Pa, do sljedećeg puta, svima puno pozdrava (jer me opet dugo neće biti). Volite se, ljubite se i ostale gluposti koje govorim drugima kada mi je dosadno ). Danas smo pisali engleski, a ja mislim da mi više ne ide ni ono što volim. Sad engleski, a za matiku smo dobili novu profu. I ne sviđa mi se, ni najmanje!!! Zapravo, mislim da ću imati 2 za kraj. A sad kao idem i na tu izbornu, ali ona je još prihvatljiva. Stvarno mi već prvi tjedan s ovom novom (koja je inače jaaaako stara) nedostaje stara koja je zakon! Ali više je nemamo, pa se pokušavam priviknuti na to. Oh da, odkad sam zadnji put pisala uspjela sam skupiti dvije 1 i jedan -2 (ne znam kaj to točno, ali ). Sve više mrzim školu .... I zamislite, Taylor hoda s Taylor (prvo je muško, drugo žensko). Zašto su skoro svi zgodni zauzeti? ).
... I NE TRAŽIM DEČKA!!!
Ja se opet dokazala kao jedna od najvećih šeprtlji na svijetu... dok sam prala čašu, porezala se... krv curi na sve strane, ja tražim flastere... al to bilo u četvrtak... sad sam ponovno u stanju koristiti se palcem desne ruke bez da mi krv počne teći Još se nisam pomirila s Tinom... stvarno ni ne želim, ali svi me nekako nagovaraju na to (iako mi i govore da je potpuni kreten)... stvarno ne kužim zašto sam se prije družila s njim... valjda je bio OK dok ga nisu lupili hormoni... i još ga drže... Ovaj tjedan je prošao dobro (osim ako se računa ovaj incident s čašom, to da sam još nezadovoljna ljubavnim životom i da sam dobila 4,4 iz engleskog)... čak sam i lektiru pročitala (obično je ostavljam za zadnji čas ... i još jučer, dok smo Tinchy, Annie i ja išle na Dan kruha u Kvaterniku, je ispred mene hodao On (ako ste čitali, znate o kome pričam)... samo gledam hoće se okrenut, ali ne... i tako idemo nas tri, smijemo se Tinchy koja se dan prije skoro onesvijestila kad je vidjela dva ogromna psa (ja sam, inače, bila potpuno hladnokrvna, više sam vidjela onog slatkog kojeg je pas vukao )... a i smijale smo se još i drugim stvarima, ali valjda nisu bile zanimljive kad ih se ne sjećam (ili mi je On bio previše na pameti )...), dobila 5 iz matike, nisam dobila 1 iz ničega... sve u svemu, ja sam sretna .
Tuži mi se, tuži Mel da već dugo ništa nisam od Jonasa stavila (ne broji, naravno, seriju, to se mora stavljat I u tajnosti mi je (je, moš si mislit u tajnosti) rekla da bi ona ovako reagirala...)... i zato, da se slučajno ne naljuti i ne prestane pričati sa mnom moram staviti ovo (a to je ona poslala meni)... tko želi, nek gleda, tko ne želi nek se šiša (na neku dobru frizuru, nadam se)...
Pa, svatko ko ovo pogleda uvjerit će se da to zapravo nisu izbrisane scene, ali su za umrijet, pa ih ipak stavljam... have fun ...
Lijepo je imati prijatelje kakve ja imam... sve bih učinila za njih, ali ako mi naprave ili kažu nešto ko što mi je Tin jučer rekao... i tako sam opet posvađana s njim... mislim da se nejviše s njim svađam od svih drugih zajedno Dakle, jučer je bio lijep dan i naravno da je nas cure Shmuckums odveo u vikendicu Sladdenovih (službeni naziv)... inače to nije baš neka vikendica, više je zemlja na kojoj bi uskoro trebala niknuti vikendica... dakle, prekrasan okoliš, šuma, trava, potočić u šumi itd., itd.... stvarno je lijepo ponekad otići tamo i... samo biti tamo sa frendovima. Bila sam tamo nekih pet puta, ali stvarno volim to mjesto jer je tako mirno i prekrasno... i volim provoditi vrijeme tamo sa Sweety, Shmuckumsom, Domom i, u posljednje vrijeme, Mel... a prije je bilo i s Tinom, ali ne znam više... to nije to... Više se uopće ne slažemo, samo podbadamo jedno drugo... grozno... i još ono jučer... ne želim govoriti o čemu je riječ zato što... ne želim i gotovo... S vremena na vrijeme tamo radimo piknik (kad znamo da će biti lijepo vrijeme Cijeli smo dan jučer tamo proveli... šetali se šumicom, ležali na dekama, buljili u nebo, praznili glavu... kao i obično... No dosta o jučer... malo ću i o današnjem otužnom danu... u natuknicama: ČITAM - Čarobnjakov priručnik (Allan Zola Kronzek i Elizabeth Kronzek), stihove pjesama, titlove, novine, OK, Teen, Gloriu (malo sam očajna, ha?)... SLUŠAM - sve što stignem (NE cajke), ptičice, aute kako prolaze, sestru kako izvodi, Sweety i Mel preko telefona... UČIM - aritmanciju (za one koji ne znaju što je nek pročitaju Harry Pottera), kako ući dečkima u glavu, legilimenciju (čitanje misli - odnosi se na ovo prije), ksb i hrvatski (da, baš), zodijak (zato što ne vjerujem u proricanje)... GLEDAM - imena, slova, brojeve (aritmancija), strop, slike u časopisima, postere na vratima ormara, serije, filmove, stvari s YouTube-a... RAZMIŠLJAM - Zašto svi misle da plavuše ne razmišljaju? Kako ću naučiti hrvatski bez da ga pogledam? Kako bi bilo lijepo da znam legilimenciju!? Zašto je Tin takav kreten? Kako je onaj dečko kojeg sam već spominjala bio sladak neki dan!? Sviđam li mu se? Zašto mi je sestra toliko luda za Rebelde? Aritmencija je zakon!!! Čini mi se da se polako pretvaram u Hermionu!!! (jako polako) Zašto toliko volim kovrčave dečke (čak i one malo kovrčave koji se šišaju pa ne izgledaju toliko kovrčavi)? Eddie Cibrian je stvarno zgodan!!! Dečki koji pričaju neki drugi jezik su definitivno moj tip (čak i ako je to njemački koji baš ne volim)!!! Shmuckums bi se stvarno trebao obrijati (iako znam da se brijao prije dva dana)!!! Stvarno puno razmišljam u posljednje vrijeme!!! Netko mi za Božić treba kupiti knjigu Čarobnjakov priručnik!!! (može svi zajedno, ako želite ... )... svatko nešto donese, napunimo mobitele (zbog muzike) i odemo... ako slučajno kiša počne samo odemo u auto i pokupimo se... ma, zakon!)
